Iako mislimo da smo se izborili za slobodu, mi i danas ovdje imamo Rudonje, kao u Kočićevo doba. Imamo glavnog Rudonju iz istog naroda iz kojeg je bio i onaj iz Kočićeve priče. Taj Rudonja hoće da otme zemlju Srbima, a mi mu iz inata pokazujemo srednji prst – rekao je danas predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik na Kočićevom zboru.
On je dodao da će od sada sve strance zvati Rudonjama i prozvao Amerikance, Nijemce, a posebno Britance, koji, kako tvrdi, još od raspada Otomanskog carstva imaju uvijek istu politiku, usmjerenu protiv Srba.
– Dobro je rekao Nenad Stevandić, da je Petar Kočić danas živ, on bi bio predsjednik Republike Srpske, a ne ja. Ali, tako se namjestilo da sam to ja, i kao što znate i ja idem uskoro na neke sudanije, kao nekad Kočićevi junaci – rekao je Dodik.
On je podsjetio na svoj sukob sa ambasadorom SAD, kada je, kako tvrdi Dodik, “planirana parada ponosa u Banjaluci”.
– Ja sam mu rekao, OK, ali neće učesnike štititi policija Srpske. Onda je on meni poručio da i ja treba da slušam nekog pjevača koji je bio iz te populacije, a ja sam njemu odgovorio: “Ako vi ambasadore hoćete da razumijete gdje ste došli i s kim razgovarate, slušajte Baju Malog Knindžu” – rekao je Dodik.
On je ponovio svoje stavove o BiH.
– BiH nije naša država, to je trenutno naše moranje – rekao je Dodik.
Podsjetio je i na stradanja Srba u Prvom i Drugom svjetskom ratu.
– Zahvaljujući Urošu Drenoviću u Drugom svjetskom ratu ustaška noga nije stupila na Manjaču. Ali, Tito je poslije raselio ovaj srpski kraj – rekao je Dodik.
On je dodao da će se raditi na razvoju Manjače i da će na tom zadatku raditi zajedno svi, i vlast RS i gradonačelnik Banjaluke.
– Bez Republike Srpske nema slobode. Bez Republike Srpske nema Srba na Manjači, bez Republike Srpske nema ni Kočićevog zbora – zaključio je Dodik i svoj govor završio pokličem: “Živjela Republika Srpska, Živjela Srbija!”
Potom se uputio pod šatore, a za njim je krenuo narod. Trenutno pjesme u slavu Dodika pjevaju Sinovi Manjače pod jednim od najvećih šatora, javlja Srpskainfo.
