“Mi, potpisani srpski ambasadori i generalni konzuli BiH, želimo da iskažemo podršku Vama i kompletnom rukovodstvu Rs…” dio je pisma koje su podanici Milorada Dodika potpisali, uputili i objavili.
Ambasadori i konzuli koje je imenovao politički vođa bosanskih Srba i njegovi satrapi, “počinju vraćati dug”.
“A šta mogu drugo”, reći će nam jedan državni zvaničnik.
“On ih je imenovao. Njemu moraju služiti. Nisu svi Srbi u diplomatsko-konzularnoj mreži potpisali pismo”, dodaje.
Prije nego li će Slobodan Milošević pokrenuti agresiju na Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, te naposljetku na Kosovo, godinama je trajala histerija u srpskim medijima.
Jedna od značajki tog vremena bili su “Odjeci i reagovanja”.
Rubrika koju je, po naredbi Miloševića, osmislio Žika Minović, tadašnji urednik lista “Politika”, postala je platforma za dehumanizaciju svih neistomišljenika, priprema terena ne samo za agresije, već i egzekucije i onih u Srbiji (i Crnoj Gori) koji ne misle isto što i Milošević i njegova klika.
U medijima koje kontrolira Dodik ili mu se sami podaju, već možemo vidjeti nove “Odjeke i reagovanja”.
Utrkuju se funkcioneri, namještenici, podguzne muhe… da izraze lojalnost “velikom vođi”, “stanu uz njega”… Kao i prije više od 30 godina, istina ne stanuje na stranicama “Odjeka i reagovanja”. Već podaništvo, karijerizam, mediokritetstvo… sve ono što proizvodi zlo.
Teško da će epilog ovih “Odjeka i reagovanja” biti novi agresivni pohodi.
Ali hoće dalja destabilizacija.
Dodik je kroz optužnicu Tužilaštva BiH našao novi povod (izgovor) za posvemašnji udar na državu Bosnu i Hercegovinu. Da optužnice nije bilo, našao bi nešto drugo. Pravni stručnjaci kažu da je sama optužnica “sklepana” kako bi se samo dodatno Dodiku pomoglo u njegovom projektu obesmišljavanja Bosne i Hercegovine. “Prvi se mačići u vodu bacaju”, stara je narodna poslovica. Neka tako bude i sa ovom prvom optužnicom Tužilaštva BiH.
No, ako je suditi po orkestriranoj kakafoniji iz manjeg bh. entiteta, politički lider bosanskih Srba je bijesan. Ništa novo. On je svako malo nešto nadrndan, svako malo nešto i nekome prijeti, propinje se na zadnje noge u impotentnoj namjeri da napadne… Sve klasični simptomi tipičnog siledžije. Koji već na podignutu obrvu savije rep.
Dodik prijeti.
“Nakon sramne optužnice Tužilaštva BiH planiram da obavijestim srpski narod šta mu se sprema i izvršit ću maksimalnu homogenizaciju srpskog naroda i Rs”, kaže.
A šta je to novo što može uraditi?
I šta će time dobiti?
Srbi su sve umorniji od njegovih stalnih performansa.
Sa obje strane Drine.
Uviđaju i oni da stvari uopće ne idu kako je Dodik najavljivao. Ruske pare nikad došle nisu. I više ih niko ni ne pominje. Kineskih također (baš i) nema. Kao ni mađarskih. Orban šalje freze i mašine za sakupljanje sijena.
Uz Dodika je – javno – još samo Zoran Milanović. I šef mađarske diplomatije.
I to je to.
Naći će politički lider bosanskih Srba još po nekog da se slika s njim.
No, Rs je sve izoliranija.
U kratkom vremenskom periodu izgubila je nešto više od 2 milijarde maraka. To se ne može nadomjestiti. Dok Dodik srbuje, Rs je sve siromašnija i pustija.
I sada zamislimo neke od Dodikovih “diplomata” kako svojim diplomatskim sagovornicima na Zapadu pokušavaju objasniti šta se dešava? Obostrana patnja!
Dodik sigurno računa i na to da će se na Zapadu situacija promijeniti. Vjeruje da će u SAD na vlast doći Donald Trump i da će mu se vrata širom otvoriti. No, isti mu je taj Trump uveo sankcije kad je došao na čelo Amerike.
U Evropi krajnja desnica jeste u usponu. Ali ne tolikom da će ovladati evropskim institucijama. Uz to, do sada su sve ekstremno desne stranke, koje su tamo dolazile na vlast, doživjele imploziju.
“Dodik je i te kako svjestan da je politički mrtav. Ali će njegovo umiranje dugo trajati upravo zbog mehanizama koji mu stoje na raspolaganju. Dodik je spreman da produbljuje krizu do onog momenta dok ne obezbijedi izlaznu strategiju koja bi mu bila prihvatljiva.
Meni se čini da on u ovom trenutku nema tu izlaznu strategiju i da će ići u dalje produbljivanje krize i dalju konfrontaciju. Pogotovo zbog činjenice što – i kad je riječ o domaćim političkim akterima i kad je riječ o dijelu međunarodne zajednice – ne nailazi na čvrst otpor, niti spremnost da ga se izolira na način da postane teret strukturama entiteta Rs”, smatra prof. dr. Sead Turčalo.
