Alma Čolo napravila je kratku analizu presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Kovačević protiv Bosne i Hercegovine.
Sud je danas objavio svoju odluku. Presuda je napisana na “cijela 53 stranice”, napisala je Čolo: “Ova presuda potvrđuje i dalje razrađuje stavove Suda iznesene u presudama Sejdić-Finci, Zornić, Šlaku, Pilav i Pudarić protiv Bosne i Hercegovine.
Ona je još jedna presuda u nizu kojom se utvrđuje i potvrđuje da ustavno-pravni aranžmani i izborno zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini nisu demokratski i da postoji diskriminacija građana ove zemlje po etničkoj pripadnosti i mjestu prebivališta.
Bosna i Hercegovina, kao članica Vijeća Evrope je dužna da izmijeni svoj Ustav i Izborni zakon i uskladi ih sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. To je postprijemna obaveza Bosne i Hercegovine i to je obaveza iz ovih 6 presuda Suda iz Strazbura.
Sud nije prilikom donošenja presude izašao iz okvira svoje nadležnosti, nije nam rekao kako ćemo mijenjati naš ustavno-pravni sistem. Ali je rekao da u Domu naroda, s obzirom da je dom sa punim zakonodavnim ovlastima, svi segmenti društva moraju biti zastupljeni. Ne samo Bošnjaci, Srbi i Hrvati, nego i Ostali i građani Bosne i Hercegovine. U suprotnom, ovlasti Doma naroda, ako ostane postojeći sastav, treba ograničiti na precizno, usko i strogo definirane vitalne nacionalne interese veta “konstitutivnih naroda”.
Sud je rekao da je Predsjedništvo političko tijelo države, a ne entiteta. Njegova politika i odluke utiču na sve građane Bosne i Hercegovine, bilo da žive u Federaciji, Republici Srpskoj ili Brčko distriktu. Stoga je politička aktivnost kolektivnog šefa države stvar koja se jasno tiče svih građana države.
Sud smatra da niko ne bi trebalo da bude primoran da glasa samo prema propisanim etničkim linijama, bez obzira na svoja politička stajališta.
Nadalje, Sud je zaključio da nijedan od “konstitutivnih naroda” nije u činjeničnom položaju ugrožene manjine koja mora da sačuva svoje postojanje. Naprotiv, “konstitutivni narodi” jasno uživaju privilegovan položaj u sadašnjem političkom sistemu. To znači da Hrvati nisu majorizirani narod u Bosni i Hercegovini, kako se godinama pokušava ubijediti međunarodna zajednica, a kod građana iz drugih naroda stvoriti osjećaj krivice i dužnosti da se njihov položaj u BiH mora zaštititi posebnim odredbama Izbornog zakona.
Sud je rekao da čak i ako se sistem etničke zastupljenosti održava u nekom obliku, on bi trebao biti sekundaran u odnosu na političko predstavljanje, ne bi trebao diskriminirati “druge i građane Bosne i Hercegovine” i trebao bi uključivati etničku zastupljenost sa cijele teritorije države. I veoma bitno stajalište Suda na koje se godinama ukazuje je da je diskriminacija zbog etničkog porijekla oblik rasne diskriminacije. Ključno pitanje za sve aktere političkog života u BiH: Da li su u stanju dokinuti rasnu diskriminaciju i Bosnu i Hercegovinu uvesti u zajednicu demokratskih država Evrope???
Bitni dijelovi presude su slijedeći paragrafi:
51. Diskriminacija zbog etničkog porijekla je oblik rasne diskriminacije. Rasna diskriminacija je posebno nečuvena vrsta diskriminacije i, s obzirom na njene opasne posljedice, zahtijeva od vlasti posebnu budnost i snažnu reakciju. Upravo iz tog razloga vlasti moraju da koriste sva raspoloživa sredstva za borbu protiv rasizma, čime se jača vizija demokratije o društvu u kojem se različitost ne doživljava kao prijetnja, već kao izvor obogaćivanja.
55. Sud je svjestan historijskog konteksta, posebno da su navedeni aranžmani osmišljeni da okončaju brutalni sukob obilježen genocidom i “etničkim čišćenjem”. Priroda sukoba bila je takva da je odobravanje “konstitutivnih naroda” bilo neophodno da bi se osigurao mir. Stoga je moguće da bi postojanje drugog doma, sastavljenog samo od predstavnika “konstitutivnih naroda”, bilo prihvatljivo u posebnom slučaju da su ovlasti Doma naroda bile ograničene na precizno, usko i strogo definirane vitalne nacionalne interese veta “konstitutivnih naroda”. Međutim, Dom naroda je trenutno dom sa punim zakonodavnim ovlastima. Imajući to u vidu, od izuzetne je važnosti da svi segmenti društva budu zastupljeni u Domu naroda.
56. S tim u vezi, mora se naglasiti da osim isključivanja određenih građana iz Doma naroda na osnovu njihove etničke pripadnosti, trenutni aranžmani čine etničku zastupljenost relevantnijom od političkih, ekonomskih, socijalnih, filozofskih i drugih razmatranja i/ili zastupljenosti i na taj način pojačavaju etničke podjele u zemlji i podrivaju demokratski karakter izbora.
57.Vlada (Vijeće ministara BiH, p.a.) je tvrdila da još uvijek nije sazrelo vrijeme za politički sistem koji bi bio prost odraz vladavine većine. Sud je već ispitao i odbacio taj argument u, između ostalog presudi Sejdić-Finci.
59. Sud ne vidi razlog da odstupi od te sudske prakse, imajući u vidu odluku Komiteta ministara Vijeća Evrope i podnesak Komesarke za ljudska prava Vijeća Evrope prema kojem sadašnji sistem, zasnovan na etničkoj diskriminaciji, ometa socijalnu koheziju, pomirenje i napredak. Reforma izbornog sistema je značajna postpristupna obaveza Bosne i Hercegovine (nakon prijema u Vijeće Evrope, p.a.).
61. Na kraju, iako Konvencija ne zabranjuje stranama ugovornicama da drugačije tretiraju grupe kako bi se ispravile “činjenične nejednakosti” između njih, nijedan od “konstitutivnih naroda” nije u činjeničnom položaju ugrožene manjine koja mora da sačuva svoje postojanje. Naprotiv, “konstitutivni narodi” jasno uživaju privilegovan položaj u sadašnjem političkom sistemu.
73. Sud je utvrdio da kombinacija teritorijalnih i etničkih zahtjeva predstavlja diskriminatorno postupanje kršeći član 1. Protokola broj 12. u kontekstu prava učešća na izborima za Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Smatra da isto važi i za pravo glasa na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Sud primjećuje da je Predsjedništvo političko tijelo države, a ne entiteta. Njegova politika i odluke utiču na sve građane Bosne i Hercegovine, bilo da žive u Federaciji, Republici Srpskoj ili Brčko distriktu.
74. Sud smatra da mir i dijalog najbolje održava efikasna politička demokratija, čiji je stub sposobnost slobodnog ostvarivanja prava glasa. Stoga, niko ne bi trebalo da bude primoran da glasa samo prema propisanim etničkim linijama, bez obzira na njihovo političko stajalište. Čak i ako se sistem etničke zastupljenosti održava u nekom obliku, on bi trebao biti sekundaran u odnosu na političko predstavljanje, ne bi trebao diskriminirati “druge i građane Bosne i Hercegovine” i trebao bi uključivati etničku zastupljenost sa cijele teritorije države”, napisala je Čolo na svom Facebooku.
